Digestori su uređaji koji spadaju u LEV proizvode (Local Exhaust Ventilation) i koji se instaliraju u laboratorije isključivo zbog zaštite operatera i radne okoline djelatnika laboratorija i time spriječavaju izlaganje štetnim respirabilnim supstancama. Osnovni standard koji se bavi dizajnom, konstrukcijom, proizvodnjom, instaliranjem, ispitivanjem i održavanjem digestora je HRN ISO 14175.
Opasne tvari se se klasificiraju prema CHIP smjernici prema slijedećim tipovima:
Vrlo toksične – Senzibilizirajući agens
Toksične – karcinogene
Štetne – toksične u reprodukciji
Korozivne – mutageni
Iritanti
Biološki agensi su zatupljeni isto tako ovom klasifikacijom ali ti se agensi ne bi smjeli koristiti pri radu sa digestorima već pri radu iključivo sa Mikrobiološkim Zaštitnim Kabinetima.
Važno je napomenuti da postoje dvije osnovne vrste digestora, CAV (Constant Air Volume) i VAV (Variable Air Volume). Kod instaliranja digestora bilo kojeg tipa u bilo koje prostore, potrebno je osigurati nadoknadu zraka većinom prinudnim putem i pri tome vodoti računa da zrak koji se upuhuje u prostore gdje su instalirani digestori se može barem dogrijavati tijekom zimskom perioda ali idealno je da se dobavljeni zraka može i grijati i hladiti na željenu temperature time smanjujući toplinske gubitke uzrokovane radom digestora.
Ispitivanje digestora – osnovni najvažniji testovi
01) Ispitivanje čeonih brzina strujanja i homogensoti strujanja zraka – inflow
02) Dimni test – smoke visualization test
03) Ispitivanje zaštitnog faktora operatera – KI discus test ili kontaminacijski test
